Za Uskrs su u nekim hrvatskim krajevima svekrve slale cvijeće snahama, a znalo se i prvo jesti hren za doručak…
Uz Uskrs, najveći kršćanski blagdan kada slavimo pobjedu života nad smrću i uskrsnuće Isusa Krista – temelj kršćanske vjere, vežemo mnogobrojne narodne običaje. Kako bi dobili što cjelovitiju sliku narodnih običaja trebamo promotriti običaje od razdoblja korizme do Uskrsa.
Kada promatramo svakodnevni život ljudi od Srijema i Slavonije pa preko Hrvatskog zagorja i Jaskanskog prigorja do Istre i Dalmacije možemo uočiti jasnu razliku između odijevanja i prehrane tijekom korizme, Velikog tjedna i Uskrsa. Dok se tijekom korizme nosila tamnija odjeća sa što manje nakita ili bez kićenja za Veliku subotu se često nosila najljepša odjeća koja se imala u kući. Kada promatramo takozvani korizmeni jelovnik u njemu nije bilo mjesta za mesna jela pa se jelo kiseli kupus, grah, kajmak ili kiselo vrhnje, suho voće i riba, kao i krumpir i kaše. Za razliku od potonjeg tijekom Velike subote pripremala su se mesna jela za Uskrs, odnosno uskrsni doručak. Ona su se nosila na blagoslov u košarama koje su se različito zvale u pojedinim krajevima – posvetilište, svetenje ili posvećenica.
Nikako ne smijemo zaboraviti i običaje koji se i danas rado odvijaju u svakoj kući kao što su bojanje jaja (pisanice), tucanje jaja ili gađanje s novčićima i poklanjanje cvijeća snahama od strane svekrva. O navedenim običajima pa i o običajima koji su bili rašireni diljem hrvatskih povijesnih prostora tijekom 19. i 20. stoljeća i za Veliki petak i ostale dane Svetog trodnevlja možemo čuti u novom dijelu Zapisa iz Hrvatske.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Mihael Sučić
