Na Veliku subotu tijekom dana članovi Dobrovoljnih vatrogasnih društva Tiborjanci, Gat i Veliškovci čuvali su Isusov grob u župnoj crkvi sv. Roka u Veliškovcima. Grob su čuvali po dva člana – jedan s lijeve, drugi s desne strane groba, u svečanim odorama i s kacigama na glavi u stavu mirno. Izmjena se vršila svakih pola sata od 11 do 20 sati, gdje je bilo ukupno uključeno oko 36 članova (Tiborjanci – 2, Gat – 14 i Veliškovci – 20).
Tradicija čuvanja Isusovog groba započinje nakon Isusove smrti na križu i njegovog polaganja u grobnicu – spilju na Veliki petak. Prema dostupnim izvorima jedna grupa Židova s vođama, okupila se nakon Pashalne večere. Razgovarali su hoće li se obistiniti Isusova riječ da će treći dan uskrsnuti od mrtvih. U svojem strahu od ostvarenja tih riječi izabrali su odbor, koji je sljedećeg dana trebao otići do Poncija Pilata sa zahtjevom da se postavi straža ispred Isusova groba koja bi spriječila da Isusovi učenici ukradu Isusovo tijelo te tako proglase da je uskrsnuo. Idućeg dana su židovski svećenici izložili svoj zahtjev Ponciju Pilatu, koji je odobrio deset rimskih legionara da čuvaju Isusov grob. U znak spomena na taj događaj, održava se čuvanje Kristova groba po svetištima i crkvama na Veliki petak i Veliku subotu.
