Novosti|

Svjedoci smo nemilih događaja koji potresaju Lijepu Našu.

Situacija s Covid-19 ne jenjava, tek očekujemo erupciju novooboljelih. Predsjednik, Premijer i Krizni stožer svakodnevno donose nove, postrožene mjere za suzbijanje širenja zlokobnog virusa. Nakon 140 godina Zagreb je pogodio potres velikih razmjera. Portali, televizija i radiopostaje prepuni su uznemirujućih vijesti s terena. Poštujući odredbe Kriznog stožera, obitelji su u domovima, djeca uče od kuće, mnogi tako i rade, a obrtnici zatvaraju vrata svojih objekata. Crkve su prazne, vjernici bez mise, svećenici bez naroda.

Nedavno je Premijer rekao kako je ova kriza najveća u kojoj smo se našli, veća od Domovinskog rata. Zagreb još nije bio pod ruševinama.

Zbog svega navedenog često se u medijima spominje krizna situacija, upravljanje krizom, krizni menadžment, itd. Neupitno je da smo u kriznoj situaciji koju ne pamte ni najstariji stanovnici Republike Hrvatske. Budući da riječ „kriza“ ima negativan značaj, u nastavku donosimo pojašnjenje što je kriza zapravo, kakva je njezina narav, što možemo učiniti, a sve s ciljem da bolje razumijemo situaciju u kojoj se nalazimo, da ne klonemo duhom i ne prepustimo se strahu i panici.

Na početku donosimo nekoliko definicija.

Kriza (grč. krisis) je dubok, sveobuhvatan poremećaj u životu pojedinca ili zajednice sa snažnim i više ili manje teškim i trajnim posljedicama.(Hrvatski leksikon)

Krizna situacija je ozbiljan incident koji utječe na sigurnost ljudi i okoline. (London school for PR)

Sama riječ ‘kriza’ izvorno i etimološki naznačuje kontekst: odluke, kušnje ili rastavljanja (Majnarić-Gorski, Grčko-hrvatski ili srpski rječnik)

Kriza je prema ovim definicijama prekretnica između prijetnje i prilike, propasti i spasa, kraja i početka. Krizna situacija obilježena je gubitkom, zato duboko prodire u integritet čovjeka, osobito ako na nju nije bio spreman.

U kriznoj situaciji obilježenoj gubitkom nekoga ili nečega, čovjek prolazi kroz stadije i faze.

Prvo je u šoku i nevjerici, zatim poriče ozbiljnost situacije i nalazi različita opravdanja. Tada dolazi do ljutnje i traženja krivca, stoga ljudi nastoje pronaći zadovoljavajući kompromis kako bi shvatili situaciju u kojoj se nalaze. No ova faza ne traje dugo. Uviđajući da je situacija i dalje zahtjevna, čovjek klone duhom. Prevladavaju zbunjenost, apatija, osjećaj besperspektivnosti i tuga. Na koncu osoba počinje prihvaćati situaciju takvom kakva jest i spreman je na prilagodbu (prema E. Kübller Ross).

Kad ovaj koncept primijenimo na trenutnu kriznu situaciju, možemo uvidjeti da je još prije nekoliko dana većina stanovništva bila u fazi cjenkanja ili pregovaranja. Upoznati smo s pojavom virusa, načinom širenja, preventivnim mjerama, no još uvijek nepromijenjenih navika koje uključuju ograničenje slobode kretanja. Jer gubitak s kojim se treba nositi je sloboda kretanja  i izbjegavanje socijalnih kontakata. O nošenju s bolešću i strahom od smrtnog ishoda nećemo niti govoriti.

A onda još jedna krizna situacija – potres u glavnom gradu. Razrušene bolnice, majke i bebe na cesti, u kamionu, u šatoru…Novi šok, nevjerica, ljutnja, cjenkanje i ostali stadiji i faze.

Višestruki gubitci kompliciraju tijek prilagodbe. Kada čovjek više ne doživljava svijet kao sigurno mjesto, treba se nositi s još jednom reakcijom – strahom. Sada stupaju na snagu naši vlastiti resursi koji nam pomažu da hrabro prođemo kroz još jedan vid krize. Razgovori, uključivanje u volonterske aktivnosti, izražavanje emocija, meditacija, molitva – sve pomaže.

Što nam je, dakle, činiti?

Kao prvo, planovi i predviđanja o povratku „na staro“ u ovom trenutku ne pomažu i otežavaju ono što nam je jedino moguće – a to je da prihvatimo situaciju kakva jest, dakle neizvjesnom. Realno, ne znamo kada ćemo se vratiti „na staro“ i hoće li biti „starog“. Možda nas čeka nešto sasvim „novo“.

Drugo, u redu je biti ljut i tužan jer su to prirodne reakcije na kriznu situaciju kojima treba dati oduška pazeći pri tom da ne povrijedimo svoje bližnje.

I treće, ako usmjerimo pažnju na ono što trenutno možemo s onim što trenutno imamo, na putu smo prevladavanja krizne situacije prilagođavanjem na nju.

To znači: prihvati, proradi, prilagodi se i premjesti kriznu situaciju. Ne dopusti da ona ovlada tobom. Prilagođavajući se, čuvaš svoje snage za dalje. A to je jedino izvjesno. Sve će ovo proći. Hoće! Sigurno.

Da zaključimo: koliko god vrijeme djelovalo teško, ono je istovremeno prilika za sazrijevanje, rast i stvaranje novih svjetonazora otkrivanjem vlastite vrijednosti i vrijednosti bližnjih. Kao što smo rekli na početku, kriza istovremeno označava prijetnju i priliku, završetak starog i početak novog. Kriza ima svoj početak i kraj. Zato se ne plašimo. Slušajmo upute, ostanimo doma, perimo ruke i pouzdajmo se u resurse kojima smo blagoslovljeni.

Vanesa Šerić, sveučilišni specijalist za pastoral u kriznim sitaucijama

Comments are closed.

Close Search Window
Skip to content