U srijedu, 2. svibnja 2018. godine, u Maloj vijećnici Gradske uprave grada Belišća, gradonačelnik Dinko Burić sa suradnicima upriličio je svečani prijam na kojem su nazočili veleposlanica Države Izrael u RH Njezina Ekselencija gospođa Zina Kalay Kleitman, veleposlanik Kanade u RH Njegova Ekselencija gospodin Daniel Henry Andrew Maksymiuk te predstavnici obitelji Gutmann, predvođeni gospođom Nelly Auersperg i gospodinom Williamom de Gelseyem, a povodom dodjele ovogodišnjeg najvišeg javnog priznanja grada Belišća „Počasni građanin grada Belišća“, obitelji Gutmann, koje je svečano uručeno na premijeri predstave „Belišćanski vremeplov“.
Svečanom prijmu također su nazočili i drugi visoki uzvanici, članovi, potomci, prijatelji, gosti i suradnici dr. Auersperg i baruna de Gellseya, raniji dobitnik javnog priznanja „Počasni građanin Grada Belišća“ bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić te predstavnici Židovske općine Osijek predvođeni Dragom Kohnom.
Iskazujemo čast i sjećanje na sve ono što su preci današnjih naših gostiju iz obitelji Gutmann učinili za Belišće dolaskom ovdje prije 134. godine, na ovo područje, koje nije bilo ništa, jedna ledina, i ni iz čega napravili svojom vizionarskom mišlju, svojom ustrajnošću i upornošću, ne samo naselje nego i tvornicu, razvili kulturu, zdravstvo, vatrogastvo sve ono što i danas baštinimo. Njima u čast odlučili smo u gradu Belišću obitelji Gutmann s kraja 19.stoljeća, židovskoj obitelji, koja je došla s područja Mađarske, odati najveće priznanje grada Belišća, titulu Počasnog građanina grada Belišća. Počašćeni smo danas ponovnom prilikom ugostiti potomke obitelji Gutmann koji će u ime obitelji primiti priznanje Počasnog građanina grada Belišća, ali smo iznimno počašćeni i današnjom mogućnošću biti domaćini veleposlanici Države Izrael i veleposlaniku Kanade u našem malom gradiću koji su nas svojim dolaskom istinski počastili, sve Belišćanke i Belišćane, ali i sve potomke obitelji Gutmann istaknuo je gradonačelnik Dinko Burić.
Ja sam dirnuta, da je to još uvijek nekome važno, jer više nema skoro nikoga tko je bio živ kad smo mi bili ovdje. Mi smo otišli 1940.-ih, prije osamdesetak godina. Zašto to još nekoga zanima, ja ne razumijem. Zašto se vraćam, želim da moji nasljednici znaju gdje smo živjeli, poručila je Nelly Auersperg.
Foto: Tin Lacković
