Danas su ( 4.12.2020.) u ZTK Valpovo-Belišće stigli gosti iz Hrvatskog foto saveza, gospođa Zlata Medak zadužena u HFS-u za rad s mladima i gospodin Predrag Bosnar tajnik HFS-a. Postavili su izložbu fotografija MOJ DOM u Kazališnoj kavani u Belišću, a pomogli su im Dragan Milec i Dragan Francuz iz Fotokluba Valpovo.
O Izložbi
Na natječaj Hrvatskog fotosaveza za sudjelovanje u izložbi fotografija „Moj dom” 77 autora je poslalo 418 fotografskih radova. Ocjenjivački sud u sastavu: Branka Hlevnjak, likovna kritičarka, Zlata Medak, voditeljica programa Hrvatskog fotosaveza za mlade i Željko Krnčević, ravnatelj Gradskog muzeja Šibenik, odabrao je za izložbu 68 fotografija od 52 autora i u ime Hrvatskog fotosaveza donio odluku o nagradama.
Besplatnim sudjelovanjem u četerodnevnoj fotoradionici u Krapju, odnosno Lonjskom polju, u terminu po dogovoru i po programu Hrvatskog fotosaveza nagrađeni su: 1. Fotoskupina Osnovne škole Matije Petra Katančića, Valpovo (Goran Kupčerić, nastavnik, Buga Kurtović, Iva Sudarić, Leona Škrinjar, Lucija Špoljarić, Luka Mikolić, Noa Lulić, Sara Ađić, Vita Jergović, učenici). 2. Grupa autora: Kora Šukalj iz Garešnice, učenica ŠPUD Zagreb, Noa Lončarić iz Zagreba, učenica ŠPUD Zagreb, Tonka Huljev iz Zagreba, učenica ŠPUD Zagreb, Karmen Stošić iz Zagreba, članica Fotokluba Zagreb, Vlasta Štalekar iz Zagreba, članica Fotokluba Zagreb, Nenad Martić, član Fotokluba Zagreb, Mario Radaković, Zagreb i Ilija Stanušić iz Osijeka, član Fotokluba Osijek. Besplatnim sudjelovanjem u jednodnevnoj fotoradionici u Krapju, odnosno Lonjskom polju, u terminu po dogovoru i po programu Hrvatskog fotosaveza nagrađeni su: Biljana Knebl, Čedomil Gros, Tea Matijević, Boris Golub, Blaženka Kadija, Dijana Fuchs, Đurđica Kocijančić, Hrvoje Mahović, Nenad Martić, Berislav Rubčić, Miroslav Kadija, Željko Krčadinac, Senka Jurković Gros, Miljenko Brezak, Marcel Mlinarić, Vlasta Štalekar, Karmen Stošić, članovi Fotokluba Zagreb. Svim autorima koji su poslali fotografije na natječaj najsrdačnije zahvaljujemo.
MOJ DOM
Neobične okolnosti natjerale su ljude da se povuku u svoje domove i tamo provode dane, bilo da rade od kuće, bilo da prate školsku nastavu preko televizije ili tableta, spojenim s profesorima posebnim aplikacijama u eksperimentu futurističkog programa. Svi kojima nije ponestajalo struje i imali su stalnu internetsku vezu bili su prvi potpuni predanici tehnološkoj dominaciji koja je u mnogočemu odredila što se to po cijele dane radilo kod kuće. Fotografije nam svjedoče o tome: obiteljsko gledanje televizije i filmova , igranje video-igrica, skupno obiteljsko surfanje po mobitelima, rad na računalu i praćenje e- nastave. No takva nastava može biti na trosjedu, uz ručak ili doručak, u položaju koji još nije kamerama definiran. Pritom nam fotografija prikazuje i interijere koji su potpuno podređeni opremom i izgledom novim medijima. Osim obilja domaćeg kruha i kolača, fotografije kućne intime svjedoče nam i o dosadi ograničenog izbora sputanim kretanjem, ali i o kreativnim nadahnućima: vježbe unutar četiri zida, čak treniranje „alpinizma” , kratko izlaženje s malom djecom na „piknik” pred kućom jer naime, vrtići i dječja igrališta su zatvoreni. Kava se pije s najbližima doma. Ima ih koji izolaciju teže podnose i cijelu stvar doista vide kao apokaliptičnu i molitvom traže drugačiju stvarnost; ima ih koji s nostalgijom vire kroz prozor van, pa čak i pas nostalgično viri ispod plota, rado bi potrčao u slobodu, iako su objektivno kućni ljubimci najstrpljiviji stvorovi kada, čekaju svoje gospodare da se vrate s posla ili iz škole. . Neki otkrivaju svoj „životni ekran”, pogled kroz prozor na male sjenice koje dolaze po priređenu im hranu. Živahniji dječaci u punoj snazi za aktivnosti luduju po stanu, jer negdje treba potrošiti taj višak energije. Dobro je tamo gdje je više braće i sestara, bratića i sestrična. Teže je samcima. Čak i šišanje postaje dio kućnih obreda, barem tamo gdje su opskrbljeni aparatićem za šišanje. Maske na licu mogu postati zabava, čak neka vrsta priprema za prave maškare. Tamo gdje nedostaju društvene igre mogu se improvizirati, pa je vjerojatno sama izrada takvih igara jednako zabavna ako ne i zabavnija od samog igranja. Mora se priznati da je bolje onima koji nisu u gradu nego ih je ova kolektivna disciplina zatekla na selu, gdje se ionako živi na svoj način izolirano i udaljeno od susjeda, gdje se možeš poigrati pred kućom na livadi, gdje raste lijepo cvijeće, gdje je izobilje kokica, a pilići su se izlegli baš za Uskrs i tako bivaju Uskrsni simboli već više od tisuća i tisuća godina. Fotografijom smo eto zavirili u različite interijere i osvjedočili se o interesima „zatočenih” u vlastitom domu, gdje su neki sustavno odbrojavali dane, ako ih potres, taj dodatni šok nije istjerao iz domova. Zahvalni smo autorima pojedinačno i klubovima koji su se skupno odazvali na ovaj natječaj te tako ostvarili zajednički mozaik intimnih slika dobrovoljnih „karantena”, koje ostaju povijesno svjedočanstvo proljeća 2020. Sada vam otkrivamo naše dojmove o fotografskoj vještini i fotogeničnosti ugođaja, kojom se pojedine fotografije i njihovi autori izdvajaju. Katkad je to originalnost motiva, katkad su to formalne vrijednosti koje fotografiji daju draž zaustavljenog trenutka uznesenog u svevremensku zonu estetske tajnovitosti.
Branka Hlevnjak
Dragan Francuz, tajnik Zajednice tehničke kulture Valpovo-Belišće
