Ponovno je veliki zaljubljenik u fotografiju, u svoj grad i u ljepotu prirode letio poput ptice. Svojim fotoaparatima zabilježio je nesvakidašnje prizore buđenja prirode, nove i stare građevine i objekte, prošarane njive, rijeke, šumarke, a napose nove, elegantne i funkcionalne kružne tokove koji su u potpunosti izmijenili izgled Belišća.
Njegov osjećaj za fotografski doživljaj je zadivljujući. Svoj treći let u motornoj letjelici, tzv. zmaju, opisao je član Fotokluba Valpovo, Goran Dojkić. Uz odobrenje autora objavljujemo i određeni broj fotografija. Želja Fotokluba je da do kraja godine dio fotografija budu i sastavni dio izložbe “GOBELOV LET 4”.
Volio bih da sam ptica i da imam fotoaparat, ali u životu ne možeš imati sve pa tako ja imam fotoaparat, ali nisam ptica.
Volim se vinuti u visine i gledati predivne predjele. Zato što nisam ptica morao sam iznajmiti motornu letjelicu tzv. ZMAJ i izvrsnog pilota koji me sigurnom rukom vozio po mojim zamišljenim putevima. Vrijeme nije baš puno obećavalo jer je bilo izmaglice i malo vjetra, ali više nisam mogao čekati. Odluka je pala. Idemo pa kako bude. Kotrljamo se od hangara do piste za uzlijetanje i tada uz veliko i meni već poznato brujanje motora, dižemo se bliže oblacima. Kaciga je obavezna i koliko je dobra, meni samo smeta jer treba prisloniti fotić do oka kako bi senzori u fotoaparatu reagirali. Bez toga se ne smije letjeti pa tako i ja to moram nositi.
Na tim visinama, oko 400 m, veliko je strujanje zraka zbog vjetra, a i brzine kojom se vozimo pa mi polako idu suze na oči jer fotić prislonjen uz oko ubrzava još više to strujanje zraka. Sjedim na povišenoj sjedalici iznad pilota, a kako nema puno mjesta moram držati raširene noge jer pilot je niže mene,a letjelica je tako konstruirana da bi što manje mjesta zauzimali. Nema rukohvata već samo remen kojim sam povezan.Kod fotografiranja u takvim uvjetima treba paziti na mnoge stvari. Iza mene je veliki propeler, sa strane konstrukcija krila i sajle kojima je to sve povezano i još kada u onim malim “rupama” koje dozvoljavaju fotkanje dođu sunčeve zrake, veliki je uspjeh dobiti dobru fotografiju.
Ipak želja da zabilježim te divne trenutke prevladava sve te zapreke i s puno volje želim i drugima prikazati kako to izgleda iz ptičje perspektive. Tu se nižu njive u svim bojama i pravcima, šume koje su već dobile prave jesenje boje, naša Drava i Karašica koje su mnogima inspiracija su veličanstvene i iz te perspektive. Ceste koje vijugaju kao veliki gmazovi, kućice koje su se zgusnule jedna uz drugu ili one koje stoje same i privlače pogled sa svojom okolinom, traktori koji obrađuju zemlju ili beru kukuruz sve to je jedna velika izložba iz koje je potrebno izabrati dio i ovekovječiti ga.
Pogled mi privlači s lijeve strane prekrasan krajolik, a s desne nailazim na naseljeno mjesto i treba brzo reagirati da bi se sve to zabilježilo. Okrećem fotić sad lijevo sada desno, oči mi suze, noge se već ukočile, ali nema odustajanja. Pomalo se već pribojavam da nisam dobio “morsku bolest” jer je vjetar pojačao i naš zmaj se ljulja kao orahova ljuska na moru. Pilot vješto održava balans i idemo dalje. Ispred mene je Belišće kao na dlanu. Sve je maleno, ali tako lijepo da jednostavno moram to zabilježiti. Tu su zgrade, zapravo njihovi krovovi, drveće u prekrasnim bojama, a Belišće ih ima zaista mnogo. Kućice su male kao da su od lego kockica. Stižem do našeg poznatog mosta koji povezuje moju Slavoniju s Baranjom i ponosno preko svojih leđa prebacuje mnoga vozila, a u novije vrijeme i mnoge šetače i bicikliste jer je završena šetnica i biciklistička staza.
Novoizgrađena cesta s dva prelijepa kružna toka daju poseban pogled od gore. Zmaj leti sporije jer vjetar kao da nas želi zadržati da što duže gledamo tu ljepotu. Belišće je doživjelo mnoge promjene. Sa zemlje to možda i nije toliko primjetno, ali pogled od gore kazuje sasvim drukčije.
Želim to sve brzo zabilježiti i zato pomahnitalo fotkam kako bi ostalo u trajnom zapisu. Od bivše tvornice koja sada ima sve više novih pogona, novih dječjih igrališta, obnovljenih zgrada, škole, kazališta, nogometnog igrališta, kružnih tokova i još puno toga. Sve je to ovjekovječio moj fotoaparat.
Goran Dojkić
