Voditeljica Kluba mladih Garaža sudjelovala je na desetodnevnom treningu o socijalnom poduzetništvu. Trening se održao u gradiću Wisli u Poljskoj.
Odmah nakon dolazaka svih sudionika krenulo se s igrama upoznavanja, kojih je bilo dovoljno da se sudionici jako brzo upoznaju i upamte sva imena, iako ih je bilo 24 iz 11 zemalja – Hrvatska, Poljska, Makedonija, Slovenija, Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Litva, Španjolska, Malta i Grčka.
Trening je počeo s ciljevima i očekivanjima od treninga, sudionici su sve zapisivali na papire velikog formata i sve zapisano lijepili na zidove dvorane u kojima su imali predavanja, koji su nakon treninga bili cijeli oblijepljeni njihovim tvorevinama.
Definirali su i shvatili principe socijalne ekonomije, istraživali o poražavajućoj nezaposlenosti mladih ljudi, predstavljali najbolje primjere socijalnog poduzetništva iz svojih zemalja, gdje su sudionici iz Hrvatske kao jedan od najboljih hrvatskih primjera predstavili udrugu Zvono i sve ono u što je Zvono uključeno, čega je dio i koji su sve projekti Zvona.
Posjetili su socijalno poduzeće u Wisli, turistički info-centar, u posjet im je došla predstavnica socijalnog kooperativa Ogniewo iz Krakowa i od nje su mogli naučiti mnogo o tome kako dobro i kvalitetno može funkcionirati skupina ljudi koji rade zajedno, za sebe, ne za državu i kako se takvi kooperativi financiraju i kako profitiraju, ako su profitna organizacija.
Nakon posjeta turističkom info-centru, podijelili su se u skupine i intervjuirali mlade na ulicama grada koliko su upućeni u socijalno poduzetništvo i na koje bi se načine voljeli više informirati o toj temi koja bi im mogla biti od koristi za njihovu budućnost.
Svi zajedno su osmislili knjižicu s aktivnostima i radionicama koje su prikladne za vježbe o socijalnom poduzetništvu, a sve vježbe su zajednički isprobali i usavršili na treningu. Svaka je država imala najmanje jednu ideju za staviti u knjižicu te je knjižica objavljena na internetskim stranicama organizacijske ekipe Dobry Rozwoj i na stranicama Europske Unije.
Imali su jedno popodne slobodno za teme i ideje koje su im se nekako nametale tijekom svih predavanja, ali nisu imali vremena ni prostora za ubaciti ih u dužu raspravu pa su ih sve zajedno obradili tijekom ‘open space’ popodneva. Teme su bile o rodnoj (ne)ravnopravnosti i pokretanju poslova.
Trening je bio samoodrživog karaktera, puno se učilo o oblicima samoodrživosti, hrana je bila (gotovo) isključivo vegetarijanska, gledalo se mnoštvo videa o toj temi.
Slobodne su trenutke sudionici provodili kratko se odmarajući i puno se družeći i upoznavajući. Tri su večeri bile interkulturalne, gdje su predstavljene države iz kojih su sudionici došli i poslužili hranu i piće koje su donijeli kao proizvode koji su popularni u njihovim državama ili krajevima, imali su filmske večeri, družili se uz klavir, biljar i magiju te tako stvorili jedne od najljepših trenutaka svojih života.
Nakon svega podijeli su si diplome i to međusobno. Na samom početku treninga u tajnosti su izvukli nečije ime napisano na papiriću i zadatak je bio da im je ta osoba ‘secret buddy’ tijekom cijelog treninga i trebali su se posebno lijepo ponašati prema toj osobi. Na dodjeli diploma svatko je svom ‘secret buddyju’ uručio diplomu i time otkrio svoj identitet.
Nakon dodjele diploma, uslijedila je evaluacija i zadnje okupljanje u krug uz dijeljenje emocija i osvrta na cijelo desetodnevno druženje. Sljedeće su se prijepodne uputili na aerodrome i kolodvore uz tužne rastanke i dogovore o sljedećim viđanjima i zajedničkim planovima.
Tekst: Sonja Novoselić
