Novosti|

I ove su godine članovi Zavičajne udruge Ličana „Vila Velebita“ Belišće organizirali dvodnevni izlet u Liku. Zanimljiv i bogat program pobudio je veliko zanimanje belišćanskih Ličana, tako da su sva mjesta u autobusu bila rezervirana već krajem travnja. Vrlo dobra priprema bazirana na višegodišnjem iskustvu predsjednika Krune Majera i članova Upravnog odbora, ostvarenje dobre suradnje s domaćinima i lijepo vrijeme koje ih je pratilo, urodili su nezaboravnim trenucima u „starom kraju“. Poseban prilog tome dao je Željko Krpan priredivši povijesno-zemljopisno-etnološki prikaz za svaki kraj, svako selo, svaku crkvu i druge znamenitosti koje su obišli. Tome treba dodati i posebno veselu atmosferu koju je svojom harmonikom stvarao maestro Tomica Jergović.

-Prvo odredište je bila Kosinjska dolina, gdje smo obišli jezero Krušćicu i branu na rijeci Lici. Potom smo stali na čuvenom starom kamenom Kosinjskom mostu. U Kosinjskom Bakovcu dočekala nas je crkvica Svetog Vida s glagoljskim ukrasima iz doba knezova Frankopana i pričama o ovdašnjoj kolijevci hrvatske glagoljaške pismenosti i tiskanju prvih hrvatskih knjiga na narodnom jeziku. Uz put je odjekivao i naš ojkan: “Nema raja do rodnoga kraja“ za naše Špoljariće, koji nisu mogli s nama u kraj svojih pradjedova. Petrlići se raspituju u susjedstvu za svoje korijene i stara ognjišta. Na stare dane u Lici podsjećaju nas Željko Krpan i njegova majka Pepa sjetnom, otegnutom “Kreni moja iza lada mobo. Idemo dalje u Gornji Kosinj do župne crkve Svetog Antuna Padovanskog, koja krije stare rimske sarkofage kao pomoćne oltare i čuvene orgulje češke majstorske škole. Tu se spontano događa neplanirani susret sa župnikom Hodakom koji nas srdačno dočekuje rakijom od „drenjula“ i priča priče o ponosnoj ličkoj prošlosti i tugaljivoj sadašnjosti, uglavnom sa sprovodima, a bez krštenja i vjenčanja. Zastali smo i kod crkve Svetog Ivana u Donjem Kosinju. Slijedi odmor kod našeg domaćina, uz obilan i ukusan lički ručak, priče, pjesme i veselje. Ovdje se događa dirljiv susret naše Nade Vuksanić r. Klobučar s prijateljicom njezine majke iz vremena prije majčina odlaska u Slavoniju. Popodne smo se oprostili od dragih domaćina želeći još za dana stići na Krasno. Ne smije se doći na Krasno, a ne kupiti lički škripavac i druge vrste autohtonog sira. Ljubazni domaćini u hotelu ponad svetišta Majke Božje od Krasna već nas čekaju. Prije večere bilo je još dovoljno vremena da se ode u šetnju do ovog čuvenog marijanskog prošteništa, na molitvu u crkvu i uz križni put. Nakon večere pjesma i veselje uz našeg Tomicu i njegovu harmoniku. Sutradan žurimo preko Otočca, Vrhovina i Korenice na Udbinu, da bismo prema dogovoru s domaćinima bili na misi u 10 sati u Zavjetnoj crkvi hrvatskih mučenika. Na Udbini nas je dočekao naš domaćin, udbinski načelnik Ivan Pešut. Uz pratnju načelnika i njegovu priču o životu Udbine obišli smo još i ostatke srednjovjekovne katedrale Svetog Jakova na uzvisini Korija te se spustili do rijeke Krbave na Podudbini, prisjetio se izleta kruno Majer, predsjednik belišćanskih Ličana. M. Đogaš

Comments are closed.

Close Search Window
Skip to content