Izvještaj HPD-a Belišće
Hrvatsko planinarsko društvo Belišće prethodni je vikend (od četvrtka 5. listopada do nedjelje 8. listopada) provelo na izletu na otok Vis. Ovaj, u organizacijskom smislu, prilično zahtjevan izlet sadržavao je elemente čistog turizma, kao i pravog planinarenja i može se okarakterizirati turističko-planinarskim.
Pozivu na izlet odazvalo se trideset i četvero planinara HPD-a Belišće, i to ne samo iz Belišća, Valpova, Bistrinaca, nego i naši članovi iz Zagreba, Osijeka, Vukovara, Donjeg Miholjca, Đurđenovca, Baranjskog Petrovog Sela, Ladimirevaca i Feričanaca. Pripreme izleta trajale su gotovo dva mjeseca, a obuhvaćale su pronalaženje smještaja za ovoliki broj planinara, cjenovno povoljan autobusni prijevoz, online kupovinu povratne karte za trajekt, kao i najavu lokalnoj turističkoj agenciji za cjelodnevni izlet na otok Biševo prema njihovom programu.
U četvrtak u 5 sati ujutro u autobus su se ukrcali putnici u Osijeku, Belišću i Valpovu, te krenuli putem Bosne i Hercegovine preko Doboja, Zenice, Kupresa, Livna i Sinja do trajektne luke Split. Nakon dvosatne plovidbe do trajektne luke Vis i polusatne vožnje do Komiže, društvo se smjestilo u hotelu u Komiži i time završilo prvi dan ove avanture. U prijepodnevnim satima u petak slijedio je ukrcaj na turistički brodić AMES kojim smo zaplovili na Biševo, najveći otok viškog arhipelaga. Tijekom polusatne plovidbe vodič je ispričao mnogo zanimljivih i nama do tada nepoznatih detalja o samim otocima Vis i Biševo, te o povijesti ovog kraja. Cijela je priča bila popraćena pogledima na predivne stjenovite obale obaju otoka čija nam je ljepota u više navrata jednostavno oduzimala dah. Po uplovljavanju u biševsku lučicu Mezoporat prekrcali smo se u tri čamca kojima smo otplovili do nedaleke svjetski poznate geološke atrakcije Modre špilje. Izvorno, špilja je imala samo jedan otvor ispod razine mora. Tisuću osamsto osamdeset i četvrte godine je u svrhu posjeta dinamitom probijen drugi otvor u razini površine mora na suprotnoj strani špilje. Time se omogućio ulaz u špilju posjetiteljima čamcima kapaciteta 10 do 12 ljudi čime je cijelom svijetu pružena mogućnost uživanja u ovom geološkom biseru prirode. Čarolija Modre špilje leži u tome da se u određeno doba dana sunčeve zrake probijaju kroz sloj mora do dna prekrivenog bijelim pijeskom, te reflektirajući se od njega ponovo kroz sloj morske vode osvjetljavaju unutrašnjost špilje. Takva refleksija daje moru u špilji očaravajuću izrazitu svijetloplavu boju, a i ruka ili bilo koji predmet uronjeni u vodu poprimaju istu boju. Ulaskom u to plavetnilo iz čamca se začuo jednoglasni uzdah udivljenja i očaranja moćima prirode da kreira takvo umjetničko djelo.
Razgledanje špilje traje petnaestak minuta, nakon toga smo se vratili u lučicu i ponovo ukrcali u naš brodić. Njime smo otplovili do pješčane plaže Porat, najljepše na Biševu, a i u široj okolici. Tu smo proveli neko vrijeme u kupanju u toplom moru unatoč po odmaklom dobu godine zahvaljujući takozvanom babljem ljetu. Za to je vrijeme vrijedna domaćica, kapetanova supruga, pripremila obilan ručak od tjestenine s povrćem, takozvana „pašta svašta“ za predjelo, i mariniranu tunjevinu kao glavno jelo. Ostatak vremena smo proveli u plovidbi oko Biševa diveći se kamenitim obalama na kojima su geološki slojevi složeni u raznim oblicima i na svoj način pričaju o povijesti otoka. Kasnije popodne smo se vratili u Komižu i proveli večer šećući ovim gradićem koji na svakom koraku pokazuje čari dalmatinskog mjesta.
Subota je bila planirana za planinarski dio ovog turističko planinarskog izleta. Obilježili smo ga usponom na Hum, najviši vrh otoka Visa, nadmorske visine 587 metara. Do njega iz Komiže vodi planinarska staza srednje težine u trajanju oko dva sata hoda. Na vrhu se nalazi kapelica Svetog Duha građena u 15. stoljeću. Odatle puca nezaboravan pogled na komiški zaljev i grad Komižu. Koristim priliku da se zahvalim našem vodiču Ivanu koji je dan prije sam prohodao cijelom stazom kako bi je što bolje proučio i izbjegao njene eventualne zamke. U subotu je manirom vrhunskog vodiča poveo poveću grupu planinara u maksimalnoj sigurnosti k vrhu. Istovremeno se zahvaljujem i njegovoj supruzi Marini koja je cijelim putem asistirala našem vozaču da vozi autobus pravim smjerom, kao i vođi puta u prijenosu informacija cijeloj grupi. Na vrhu smo proveli nekih pol sata u grupnom i pojedinačnom fotografiranju s kapelicom ili čarobnim krajolikom u pozadini. Nakon povratka i kraćeg odmora zaputili smo se autobusom u Vis, administrativno središte otoka smješten na suprotnoj strani otoka okrenutoj prema kopnu. I Vis, kao i Komiža, tipičan je primjer dalmatinskog ribarskog mjesta.
Tako smo proveli tri dana izleta ispunjena različitim sadržajima. U nedjelju smo rano ujutro ponovo autobusom krenuli u trajektnu luku Vis i oko 10 sati uplovili u Split. Odatle nas je put ponovo vodio preko Bosne i Hercegovine, ovaj puta preko Tomislavgrada i Prozora, rodnog kraja naše Ružice. Tu smo zastali na Ramskom jezeru, a putem do i na samom jezeru Ružica i Drago su pokazali zavidno znanje o povijesti, životnim okolnostima i pretpostavljenoj budućnosti ovog kraja. Samo Ramsko jezero zbog vrlo niskog vodostaja nije zasjalo u svoj svojoj ljepoti, ali i ovo što se moglo vidjeti mnogo je govorilo o znamenitostima koje smo imali priliku vidjeti na prošlogodišnjem izletu u Ramu.
Povratkom kući završio je i ovaj izlet koji su svi putnici s oduševljenjem komentirali zahtijevajući da se na sličnom pothvatu okupimo i dogodine.
Tekst: Zdenko Kovač
Foto: sudionici izleta
