Belišćanski planinari su od 29. 5. do 2. 6. boravili na sjevernom i srednjem Velebitu.
U 13 sati 29. svibnja devet planinara krenulo je na Velebit – omiljenu destinaciju. U kasnim noćnim satima stigli su u planinarski dom Alan.
Prvi dan 30.5. krenuli su u pravcu Velikog Kozjaka, najslikovitijeg vrha sjevernog Velebita visine 1629 m. Većina staze prolazi kroz šumu, a na jednom dijelu, u vrtačama, naišli su na debeli sloj snijega. Stigli su do velikih kamenih gromada koje vode do vrha, odakle seže zadivljujući pogled na kotlinu Veliki Lubenovac i kamene kućice te na okolne vrhove. Isti dan, sedmeročlana ekipa se odlučuje za još jedan vrh na srednjem Velebitu, Zečjak (1622 m) te su na povratku prešli preko vrha Buljma (1451 m).
Drugi dan 31.5. u planu je bio vrh Šatorina 1623 m, najviši vrh srednjeg Velebita. Vozilom su otišli u pravcu Mrkvišta i Štirovače. Štirovača je udolina srednjeg Velebita s posebnim rezervatom šumske vegetacije- prašumom bukve i smreke. Nakon dva sata hoda, po izlasku iz šume, ukazao se travnati vrh gdje su susreli još Slavonaca iz Slavonskog Broda te su uživali u pogledu na more, V. Kozjak, velebni Bačić kuk i ostale vrhove. Po povratku su otišli u pravcu Kugine kuće-planinarskog doma na makadam cesti na srednjem Velebitu, koja ide kroz područje Dabarskih kukova, Štirovače i Mrkvišta.
Treći dan 1. 6. krenuli su prema planu na Laktin vrh 1504 m, najistaknutiji vrh u nizu ličkih vrhova srednjeg Velebita, odakle seže lijep pogled na Dabarske kukove, Bačić kuk i Budakovo brdo. Isti dan pošli su na još jedan lijepi vrh, Velinac 965 m, na putu prema Baškim Oštarijama, gdje su planirali noćiti. Ovaj vrh nije impozantne visine, ali ima prekrasne vidike te su se neko vrijeme zadržali i uživali u prirodnim ljepotama.
U predvečerje su stigli u Vilu Velebita- planinarski dom u Baškim Oštarijama, gdje su večerali i družili se s domaćinima i gostima iz Požege i Zagreba.
Četvrti dan 2. 6. krenuli su put mora, točnije Karlobaga, gdje su se i kupali, a zatim nastavili put zadovoljni i raspoloženi. Kućama su stigli u 23 sata, sanjajući i planirajući iduće godine opet Velebit, jer on je samo jedan.
Tekst i fotografije: Nada Donković
