Novosti|

Aktivnost belišćanskih planinara nisu omeli ni snijeg ni hladnoća, vikend 15. i 16. 12. 2018.g. grupa od 18 planinara provela je na Kalniku, Medvednici te su posjetili advent u Zagrebuslijedi njihov izvještaj:

U subotu u 6 sati u hladno i snježno jutro krenuli smo u pravcu sjeverozapada Hrvatske –prvi cilj gora Kalnik. Bez obzira na vremenske uvjete  nije bilo odustajanja. Kao i uvijek ugodna atmosfera u vozilima i oprezna vožnja naših vozača. U predviđeno vrijeme stižemo u selo Kalnik i ostavljamo vozila. Dočekala nas je prava zimska idila-bijeli snijeg, a grane drveća okovane injem i snijegom. Hladan vjetar nosi inje i sniježne pahuljice.  Cijela grupa kreće u pravcu planinarskog doma Kalnik pristupačnim snježnim putem.  Nakon četrdesetak minuta hoda ugledali smo dom, a s desne strane velike gromadne stijene i srednjovjekovnu utvrdu Veliki Kalnik u magli. Deset članova ostaje u toplom prostoru doma, a osam kreće stazom prema vrhu-Vranilac 643 m (najviši vrh Kalnika). Jedan dio staze kroz šumu bio je bajkovit –u snijegu samo tragovi šumskih stanovnika i naši, no kako smo se približavali vrhu postalo je sve ozbiljnije. Kamen prekriven snijegom zahtjevao je krajnji oprez. Kada smo stigli tridesetak metara ispod vrha do TV odašiljača i već vidjeli vrh-vodič odlučuje da se vratimo. Uskraćeni smo za pogled s vrha i za žig u dnevniku HPO, ali važnija je sigurnost i uživanje nego potvrda nekih pothvata. Pri povratku uživamo u čarima zime. U domu se pridružujemo ostalima i nakon ručka i toplih napitaka spuštamo se do vozila i krećemo prema Zagrebu. Nakon oko dva sata boravka na snijegu godila je toplina vozila.

U Zagrebu na adventu proveli smo od 16 do 19 sati. U blještavilu grada i adventa svatko je birao svoj pravac. Nakon toga krenuli smo na Medvednicu (planinarski dom Puntjarka). U vozilima smo sređivali dojmove dana i složili se –čovjek može učiniti  okoliš lijepim raznim blještavim ukrasima, ali ono što možemo naći u prirodi je nedostižno djelima čovjeka.

Večer i noć provodimo u lijepom i ugodnom prostoru doma.Ujutro u 9 sati  pet članova tu i ostaje i organizira si šetnju, dok ostalih 13 kreće u pravcu  Sljemena –najviši vrh Medvednice 1033m.

Taj vrh je lako dostupan i ima puno staza do njega. U Zagrebu nije bilo snijega, ali ovdje je  prava zimska idila. Grane jela i smreka su se savile pod težinom snijega, a grane bjelogorice su okovane injem i kao rasprostrta bijela čipka iznad nas. Odlučili smo jedan dio puta ići nemarkiranim stazama i posjetiti planinarsku kuću „Risova jazbina“ te posjetiti  planinarske prijatelje iz Zagreba.  Medvednica je bila puna izletnika, planinara, a jedna grupa je trčala 9 km prema vrhu. Na jednoj od snježnih padina djeca su užavala sanjkajući se. Iako je bio temperaturni minus i puhao je hladan vjetar nama je bilo ugodno. Svi smo imali odjeću i obuću primjerenu ovim uvjetima. Uživali smo u prelijepim zimskim prizorima, a u području jela i smreka mogli smo osjetiti i njihov ugodan miris. Svi smo stigli na vrh i kratko se zadržali. Pet članova ostaje osvježiti se u objektima na vrhu i spušta se istom stazom do Puntjarke. Sedam se odlučuje za pravac planinarskog doma Grafičar, planirajući kraći odmor i toplo osvježenje.

Uživali smo u zimskom pejzažu, ali dom je bio pun planinara i ostalo nam je da se vratimo. Ponovno se penjemo do podno vrha Sljemena i spuštamo do Puntjarke. Raspoloženje je i dalje bilo na vrhuncu, iako smo već počeli osjećati  potrebu za hranom. U vrijeme ručka smo svi bili na okupu.  Pred domom nas je dočekalo ugodno iznenađenje -svirka i pjesma Slavonaca. Tu su na povratku sa Sljemena zastali naši planinarski prijatelji iz Kutjeva. Nakon ručka i okrijepe u 14,30 sati smo krenuli kući. Zahvalili smo našem vodiču Zoranu na još jednom, dobro organiziranom i prelijepom izletu.  Ugodno raspoloženje je nastavljeno i putem.

 

U subotu tri naše članice su se pridružile osječkim planinarima na posljednju dionicu Međunarodnog hodočasničkog puta. To je treća dionica kroz Hrvatsku, a put je krenuo iz Mađarske.  Na sve tri su bili naši članovi društva. Baranjsko Petrovo Selo-Bocanjevci, Bocanjevci-Niza i sada treća Jelisavac-Našice.

Kako su nas izvijestile ovaj put je bila najmanja grupa do sada –njih 15, što je vjerojatno uzrokovano vremenskim (ne)prilikama. Hodali su oko 16 km uglavnom poljskim putevima i kroz debeli pokrivač snijega.  Oko 6 sati uz kratke odmore su proveli na putu. Po završetku pohoda organizator je pripremio topli čobanac i napitke za sve sudionike.

5.12. Troje naših članova bilo je na Papuku na pohodu „Nepoznati Papuk“ prigodom manifestacije Dan planina, a 7 članova se odlučilo za izlet na našu stazu BPPP.

Sada nam slijede pripreme za godišnju skupštinu i obilježavanje 25 godina rada Društva.”

 

 Tajnica Nada Donković

 

Comments are closed.

Close Search Window
Skip to content