U subotu, 20. kolovoza 2016. godine, spomen je svetog Stjepana, ugarskog kralja, ujedno i bistrinački kirvaj. Na svetoj misi koju je predvodio belišćanski župnik fra Branko Janjić, otkrivena je i posvećena spomen-ploča pateru Pelbàrtu Lukàcsu, rođenom Bistrinčaninu, jednom od sedmorice franjevaca, članova Mađarske franjevačke provincije, koji su podnijeli mučeništvo za vrijeme komunizma. Ove godine navršava se stota obljetnica njegovog rođenja.
Inače, srednjovjekovne isprave upućuju na gotovo sedamsto godina (od 1328.) stari kontinuitet postojanja Bistrinaca – najduži poznati na cijelom području grada Belišća. Na njihovoj prvobitnoj lokaciji, na lijevoj obali Drave, istočno o Torjanaca postaju ubrzo dio valpovačkog vlastelinstva. Osamdesetih godina XVII. stoljeća hrvatski stanovnici toga staroga baranjskog sela napuštaju dotadašnje prebivalište i postaju prvi stanovnici istoimenog, ali slavonskog sela Bistrinci na sadašnjem mjestu tj. na desnoj obali Drave.
Stanovnicima Bistrinaca potom postaju i doseljenici iz Đakova, Hrvati iz Mađarske, a krajem XIX. stoljeća doseljava u Bistrince veći broj Ličana radi zapošljavanja u Gutmannovoj tvornici. Sredinom XX. stoljeća dolaze novi kolonisti iz Like, Dalmatinske zagore i Hrvatskog zagorja pa i stanovnici raseljenog prekodravskog romskog naselja Orešanci.
Foto: Tin Lacković
Tekst: Gradski radio Belišće
