Aktivnost belišćanskih planinara nisu omeli ni snijeg ni hladnoća, vikend 15. i 16. 12. 2018.g. grupa od 18 planinara provela je na Kalniku, Medvednici te su posjetili advent u Zagrebu, slijedi njihov izvještaj:
”U subotu u 6 sati u hladno i snježno jutro krenuli smo u pravcu sjeverozapada Hrvatske –prvi cilj gora Kalnik. Bez obzira na vremenske uvjete nije bilo odustajanja. Kao i uvijek ugodna atmosfera u vozilima i oprezna vožnja naših vozača. U predviđeno vrijeme stižemo u selo Kalnik i ostavljamo vozila. Dočekala nas je prava zimska idila-bijeli snijeg, a grane drveća okovane injem i snijegom. Hladan vjetar nosi inje i sniježne pahuljice. Cijela grupa kreće u pravcu planinarskog doma Kalnik pristupačnim snježnim putem. Nakon četrdesetak minuta hoda ugledali smo dom, a s desne strane velike gromadne stijene i srednjovjekovnu utvrdu Veliki Kalnik u magli. Deset članova ostaje u toplom prostoru doma, a osam kreće stazom prema vrhu-Vranilac 643 m (najviši vrh Kalnika). Jedan dio staze kroz šumu bio je bajkovit –u snijegu samo tragovi šumskih stanovnika i naši, no kako smo se približavali vrhu postalo je sve ozbiljnije. Kamen prekriven snijegom zahtjevao je krajnji oprez. Kada smo stigli tridesetak metara ispod vrha do TV odašiljača i već vidjeli vrh-vodič odlučuje da se vratimo. Uskraćeni smo za pogled s vrha i za žig u dnevniku HPO, ali važnija je sigurnost i uživanje nego potvrda nekih pothvata. Pri povratku uživamo u čarima zime. U domu se pridružujemo ostalima i nakon ručka i toplih napitaka spuštamo se do vozila i krećemo prema Zagrebu. Nakon oko dva sata boravka na snijegu godila je toplina vozila.
U Zagrebu na adventu proveli smo od 16 do 19 sati. U blještavilu grada i adventa svatko je birao svoj pravac. Nakon toga krenuli smo na Medvednicu (planinarski dom Puntjarka). U vozilima smo sređivali dojmove dana i složili se –čovjek može učiniti okoliš lijepim raznim blještavim ukrasima, ali ono što možemo naći u prirodi je nedostižno djelima čovjeka.
Večer i noć provodimo u lijepom i ugodnom prostoru doma.Ujutro u 9 sati pet članova tu i ostaje i organizira si šetnju, dok ostalih 13 kreće u pravcu Sljemena –najviši vrh Medvednice 1033m.
Taj vrh je lako dostupan i ima puno staza do njega. U Zagrebu nije bilo snijega, ali ovdje je prava zimska idila. Grane jela i smreka su se savile pod težinom snijega, a grane bjelogorice su okovane injem i kao rasprostrta bijela čipka iznad nas. Odlučili smo jedan dio puta ići nemarkiranim stazama i posjetiti planinarsku kuću „Risova jazbina“ te posjetiti planinarske prijatelje iz Zagreba. Medvednica je bila puna izletnika, planinara, a jedna grupa je trčala 9 km prema vrhu. Na jednoj od snježnih padina djeca su užavala sanjkajući se. Iako je bio temperaturni minus i puhao je hladan vjetar nama je bilo ugodno. Svi smo imali odjeću i obuću primjerenu ovim uvjetima. Uživali smo u prelijepim zimskim prizorima, a u području jela i smreka mogli smo osjetiti i njihov ugodan miris. Svi smo stigli na vrh i kratko se zadržali. Pet članova ostaje osvježiti se u objektima na vrhu i spušta se istom stazom do Puntjarke. Sedam se odlučuje za pravac planinarskog doma Grafičar, planirajući kraći odmor i toplo osvježenje.
Uživali smo u zimskom pejzažu, ali dom je bio pun planinara i ostalo nam je da se vratimo. Ponovno se penjemo do podno vrha Sljemena i spuštamo do Puntjarke. Raspoloženje je i dalje bilo na vrhuncu, iako smo već počeli osjećati potrebu za hranom. U vrijeme ručka smo svi bili na okupu. Pred domom nas je dočekalo ugodno iznenađenje -svirka i pjesma Slavonaca. Tu su na povratku sa Sljemena zastali naši planinarski prijatelji iz Kutjeva. Nakon ručka i okrijepe u 14,30 sati smo krenuli kući. Zahvalili smo našem vodiču Zoranu na još jednom, dobro organiziranom i prelijepom izletu. Ugodno raspoloženje je nastavljeno i putem.
U subotu tri naše članice su se pridružile osječkim planinarima na posljednju dionicu Međunarodnog hodočasničkog puta. To je treća dionica kroz Hrvatsku, a put je krenuo iz Mađarske. Na sve tri su bili naši članovi društva. Baranjsko Petrovo Selo-Bocanjevci, Bocanjevci-Niza i sada treća Jelisavac-Našice.
Kako su nas izvijestile ovaj put je bila najmanja grupa do sada –njih 15, što je vjerojatno uzrokovano vremenskim (ne)prilikama. Hodali su oko 16 km uglavnom poljskim putevima i kroz debeli pokrivač snijega. Oko 6 sati uz kratke odmore su proveli na putu. Po završetku pohoda organizator je pripremio topli čobanac i napitke za sve sudionike.
5.12. Troje naših članova bilo je na Papuku na pohodu „Nepoznati Papuk“ prigodom manifestacije Dan planina, a 7 članova se odlučilo za izlet na našu stazu BPPP.
Sada nam slijede pripreme za godišnju skupštinu i obilježavanje 25 godina rada Društva.”
Tajnica Nada Donković
