Ovogodišnja, deveta po redu, Noć kazališta 2017. održala se u subotu, 25. studenog 2017. godine, a Belišće je bilo jedno od pedesetak mjesta u Republici Hrvatskoj u kojoj je obilježena ova iznimna kulturna manifestacija.
Belišćanska Noć kazališta započela je u 19 sati otvorenjem izložbe starih plakata “Odjeci davne prošlosti” na kojoj su izloženi brojni plakati i programi iz fundusa Muzeja “Belišće”, a koji datiraju s početka 20. stoljeća. Mnogi od njih do sada nisu bili izloženi javnosti, a najzanimljiviji je svakako najstariji, rukom pisani, plakat iz 1905. godine ukrašen svilenom vrpcom zbog kojeg se 1905. godina vodi kao početak kulturnog života Belišća. Izložbu je otvorila ravnateljica Centra za kulturu Sigmund Romberg Silvija Kifer ispred organizatora izložbe, a na otvorenju je pozdravila i voditelja Muzeja “Belišće” Tomislava Kunu koji je bio inicijator postavljanja izložbe te profesoricu Evu Bošković koja je plakate s njemačkog jezika prevela na hrvatski. Voditelj Zabavnog orkestra Amaterskog kazališta Belišće Zvonimir Iveković izveo je prigodnu skladbu Sigmunda Romberga, dok je magistra edukacije likovne kulture Vanja Eberl, članica likovne udruge “Bel-Art”, govorila o razvoju plakata kroz povijesni kontekst te plakatu kao mediju.
Izložba će biti postavljena do 4. prosinca 2017., kada Centar za kulturu otvara izložbu fotografija “Belišće – nekada i danas”. Na izložbi je predstavljen i veliki pano o značajnim osobama u kulturnoj povijesti Belišća koji je dao izraditi Centar za kulturu, a nakon izložbe bit će trajno smješten u prostoru Muzeja “Belišće”.
Noć kazališta nastavljena je u 20 sati u dvorani Centra za kulturu u organizaciji Amaterskog kazališta Belišće potresnom dramom “Tri jablana” u izvedbi Gradskog amaterskog kazališta Županja, prema tekstu Snježane Puljić i u režiji Marka Sabljakovića. “Tri jablana” istinita je životna priča o majci koja svoje staračke dane proživljava u žalovanju jer je izgubila svoja tri sina. U predstavi igraju: Snježana Puljić, Franjo Frketić, Krešimir Softa, Dejan Pejić, Josip Grgić, Jelena Maričić i Katarina Mičanović. Robert Raponja za ovu predstavu je rekao: “Ansambl, glumački uvjerljiv i posvećen s lakoćom, iznio je ovu bolnu i potresnu priču, čija je snaga upravo u jednostavnosti i neposrednosti, i dubokoj emotivnosti, koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.”
Tekst: Tea Kozina,Centar za kulturu Sigmund Romberg
Foto: Zaim Saljiji, Darko Jančikić
