Hladan i kišni nedjeljni dan belišćanski planinari su proveli na Papuku odajući počast palim braniteljima.
U nedjelju, 26. 11. 2017.g. po sedamnaesti put održan je memorijalni pohod „Anđina baraka“ na Papuku. Pokrovitelj ovog pohoda je Općina Velika, Županija Požeško-Slavonska uz aktivno učešće u organizaciji PD „Mališćak“ Velika. Ovdje se okupljaju planinari kako bi odali počast jedanaestorici branitelja koji su poginuli 2. 12. 199l. godine na šumskoj cesti Velika-Jankovac u blizini mjesta gdje je nakada bila tzv. Anđina baraka.
Ni kišno, vjetrovito i hladno jutro nije spriječilo 45 planinara iz obližnjih planinarskih društava i naših 6 učesnika da kao i svake godine do sada učestvuje na ovom pohodu. Magla i kiša ispratila je planinare ispred crkve u Velikoj, nakon pozdravne riječi gradonačelnika i predsjednice PD „Mališćak“ na stazu u pravcu Stari grad- Tauberove stijene- Lapjak-Nevoljaš –Anđina baraka. Planinari uz pratnju HGSS-a uspinjali su se strmom stazom prekrivenom vlažnim lišćem prema cilju uz stalnu pratnju kiše, koja se na visini od 500 m pretvorila u snijeg, a jaki vjetar kao da je snježne pahuljice pretvarao u iglice koje su se zalijetale u lica hodača. Nakon 2,5 sata došlo se na cilj. Kod spomen obilježja upaljene su svijeće i molitvom je odana počast palim braniteljima. Nakon toga uslijedilo je kraće druženje uz kuhano vino, čaj, kruh s mašću i vatru što su priredili domaćini. Tu smo susreli i promrzle učesnike trke „Papučki cener“ koji su trčali 10 km uz uspon 550 m kako bi isto odali počast poginulim braniteljima.
Povratak je bio pravcem Zagradski potok-Velika (nemarkirani pravac kroz kanjon od izvora do šumske ceste) a vodio je predstavnik domaćina oko 9 km i 2 sata hoda uz pratnju susnježice i kiše. Promrzli i mokre odjeće kratko se zadržavamo u kafiću i krećemo na put kući.
Nakon oko 4,5 sata hodanja, prijeđenih oko 20 km uz pratnju kiše, snijega, hladnog vjetra i mokre odjeće-jednoglasna konstatacija- izlet je bio lijep i uspješan. Možda je ovo za neke čudno, ali to su planinari.
Tekst i foto: Nada Donković
