Nakon što je na Veliku Gospu bio kirvaj u Gorici Valpovačkoj, u kojoj su mještani slavili svoju nebesku zaštitnicu Veliku Gospu, u nedjelju se slavio u Veliškovcima. Najstarija župa na području grada Belišća, osnovana 1840. godine, posvećena je svetom Roku, čiji se spomendan danas slavi, kako ej to već uobičajeno – uz svete mise i kirvaj.
U Veliškovcima živi oko 650 stanovnika i još uvijek nije primjetan odljev mladih, čemu svjedoči žamor djece koji se svakodnevno može čuti na veliškovačkim dječjim igralištima, potvrdio je Josip kozina, povjerenik za razvoj ovog prigradskog naselja u kojem se, prema njegovim riječima, svaki dan nešto radi i gradi.
– Mi smo mala sredina s puno vrijednih ljudi. U proteklom razdoblju izgrađeno je parkiralište kod društvenog doma, u tijeku je izgradnja niskonaponske mreže, sanacija nogostupa, uređenje sanitarnog čvora u mrtvačnici itd. Naravno, sve to uz veliku pomoć Grada Belišća, kaže Kozina, dodajući i kako je uz financijsku podršku Grada Belišća prošle godine iznutra oličena Župna crkva svetog Roka, a u narednom razdoblju u planu je urediti fasadu i crkveni toranj.
– Svim mojim sumještankama i sumještanima, kao i njihovim gostima želim ugodan provod uz dobru atmosferu, neka uživaju u našem kirvaju, a sve neka ih čuva sveti Rok, zaštitnik naše župe, poručio je jučer Josip Kozina, povjerenik za razvoj prigradskog naselja Veliškovci. Misna slavlja u Župnoj crkvi svetog Roka u Veliškovcima bila su u 8 i 11 sati. Jutarnju misu vodio je veliškovački župnik vlč. Vjekoslav Lulić, dok je svečano misno slavlje u 11 sati vodio fra Josip Dolić, koji je krajem srpnja zaređen za svećenika, a prije toga je kao đakon bio na pastoralnom praktikumu u Župi sv. Josipa Radnika u Belišću. Tako su vjernici u Veliškovcima na kraju mise na blagdan svog nebeskog zaštitnika svetog Roka, dobili i mladomisnički blagoslov.
Jedan od najomiljenijih europskih svetaca, sveti Rok, rodio se u francuskom gradu Montpellieru u plemićkoj obitelji 1295. godine. Njegovi roditelji bili su dugo bez djece. Molili su se i zavjetovali, a Bog im je podario sina. Sveti Rok je na svome tijelu od rođenja imao madež u obliku križa. Nakon što je prije navršene dvadesete godine ostao bez roditelja, podijelio je siromasima baštinu koju je naslijedio od oca, imućnog posjednika te se kao siromašan hodočasnik uputio u Rim. Na putu je činio dobra djela i pomagao oboljelima od kuge. Hodočastio je u Rim, Rimini, Novaru i Piacenzu, posjećivao javne bolnice te posvuda činio djela milosrđa. Sveti Rok je ozdravljao bolesne molitvom, dodirom i znakom križa. Njegovo se putovanje pretvorilo u hodočašće ljubavi. U Piacenzi se i sam razbolio od kuge, pa je prognan iz grada. Utočište je našao u šumi, gdje se hranio biljem te pio vodu iz vrela koje je poteklo u njegovom skrovištu. Jedini prijatelj bio mu je lovački pas koji mu je svaki dan donosio komad kruha. Vlasnik psa, grof Palastrelli, slijedio je životinju u šumu i primio Roka pod svoj krov. Kada je ozdravio, Rok vratio se u zavičaj, ali kako ga je bolest potpuno fizički izmijenila, njegovi sumještani nisu ga prepoznali, već su ga zatvorili kao sumnjivca i špijuna. U zatvoru je proveo pet godina, ponovo obolio od kuge i tek je svećeniku koji mu je podijelio svete sakramente otkrio tko je.
Preminuo je na današnji dan, 16. kolovoza 1327. godine. Prema predaji, u njegovoj se ćeliji odmah pokazala nebeska svjetlost i pronađen je natpis: „Svi koji obole od kuge i zaištu pomoć svetog Roka, sluge Božjega, bit će iscjeljeni.“ Štovanje ovog sveca uvelike su proširili franjevci i kapucini. U rimski martirologij unio ga je papa Grgur 13., a taj unos potvrdio je kasnije i papa Urban 8. Po njegovom zagovoru ubrzo su se počela događati ozdravljenja, a štovanje svetoga Roka najprije se proširilo u južnoj Francuskoj i Italiji. Kad je u drugoj polovici 15. stoljeća ponovno izbila kuga, utemeljena je bratovština te se njegovo štovanje proširilo po Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Njegovi zemni ostaci počivaju u Svetištu svetog Roka u Veneciji, a vjernici ga zazivaju u raznim potrebama, posebno u zaštitu od zaraznih bolesti. U Hrvatskoj su ovome svecu podignute brojne crkve, kapele i oltari, a na današnji dan mnogi vjernici hodočaste u svetišta i upućuju svoje molitve svetom Roku.
