Članovi HPD-a Belišće boravili su u Bosni i Hercegovini te njihov zapis prenosimo u cijelosti.
U petak ranim jutarnjim satima ekipa od osam planinara kreće u pravcu BiH na obilazak planina Cincara i Stožera. S obzirom da je vikend, na cesti su gužve te prelazak granice i stižemo poslije 13 sati u grad Livno. U gradu nas čeka bivši predsjednik društva PD „Cincar“ Ivo Čeko i uz razgovor i kavu prisjećali smo se prošlih vremena kad nas je on vodio na Cincar i Troglav. Planinari Belišća bili su prvi gosti koji su spavali u pl. domu 2007.g., a bili smo i 2008.g.na otvaranju ovog doma (izgradnja doma krenula je 2004.g.). Dolazi i domaćin koji nas prati prema planinarskom domu na visoravni Kruzi koja je udaljena oko 13 km od grada. Visoravan Kruzi je na nadmorskoj visini između 1150 i 1350 m nadmorske visine, prostire na više od 200 km2. Visoravan je poznata po stadu divljih konja koje na njoj obitava. Planinarski dom „Kruzi“ izgrađen je na 1265m/v. S obzirom da domaćin ima obaveza, žurno nam cijepa drva, unosi ih u dnevni boravak te nam je ukratko sve objasnio. Naložili smo peć da se dom zagrije te skuhali kavu i uživali na terasi doma promatrajući planine oko nas i divlje konje oko doma. Unijeli smo naše stvari, malo prošetali oko doma i uživali u zalasku sunca. Kuhanje lagane večere, večera, poziranje ispred naše slike što visi u pl. domu, druženje i dolazak na spavanje.
Subota ujutro budimo se, ložimo vatru, slijedi kava pa doručak. Stižu i domaćini noseći potrepštine za pl.dom. Nakon toga spremni smo za polazak na vrh Cincara – 2006m/v i krećemo u 8 i 45 po markiranoj stazi lagano se penjući. Nakon pola sata hoda jedan član se vraća prema dom, a mi nastavljamo dalje. Biramo lijevo ili desno markirani put i nakraju odlučimo pravac kroz sredinu brda ići stepenasto lijevo, desno. Uspon je prilično strm, vjetar nas šiba te zbog strmine terena i vjetra dvoje naših odustaje na 1800m/v, a mi ostali stižemo na vrh nakon 4 sata hoda. Vrh Cincara pruža nam najljepšu moguću nagradu za uložen trud – prelijep pogled na okolne planine Vitorog, Malovan, Tušnicu, Kamešnicu i Dinaru, kao i pogled na Buško blato te pogled na Glamočko, Livanjsko, Duvanjsko i Kupreško polje. Na vrh stižu i planinari iz Sarajeva. Nakon okrijepe, slikanja idemo natrag istim putem jer nas naših dvoje čekaju. Silazak je brži od uspona i ubrzo smo stigli do naših te svi nastavljamo skupa. Pravimo nekoliko pauzu za odmor, berući travu Uvu (za uvin čaj ), pa usput beremo gljive, teren postaje blaži i negdje smo na 1400m/v. vidimo bijelu loptu – gljiva sunčanica bili smo sretni kao malena djeca. Teren je blaži i lagano stižemo do doma. U domu su stigli planinari iz Sarajeva i Bihaća. Vesela ekipa na terasi nas odmah nudi pićem, pečenim ćevapima, gljivama i svi gledaju u našu gljivu sunčanicu. Bilo nas je preko četrdeset u domu i svi smo jeli pohanu sunčanicu, bilo je slanog, slatkih kolača ma bilo je svega previše. Druženje uz pjesmu i ples trajalo je do ponoći.
Nedjelja ujutro nakon kave i doručka spremamo stvari i odnosimo u kombi. Pozdravljamo se s domaćinom i planinarima u domu te odlazimo u pravcu Livna, kratko zadržavanje u gradu te idemo za Kupres. Tamo nas čeka naš član Marijan Đikić sa svojim prijateljima i odlazimo na Stožer. Uspon kreće kroz šumu te izlazimo na travnatu padinu uz konstantan uspon do vrha uz pojačan vjetar. Na vrh stižemo nakon dva sata hoda tu je vučnica, kafić ( nije radio ), oznake vrha Vrana – 1758m/v trenutno nema. Na vrhu mala pauza za okrjepu, slikanje te silazak dio puta trasom vučnice , pa markiranim putem kroz šumu, pao opet izlazimo na trasu vučnice jer kroz šumu je strmo i blatnjavo. Vraćamo se na planinarsku markaciju šumskim putem do izvora Kraljevica ( pitka voda) 1550m/v , put ide dalje šumom i spuštamo se do „Pločatih vrila“ prema Kupreškoj kući na 1300m/v. Tu nas čeka kombi, odlazimo u Kupres, zajednička slika ispred spomenika kosca. Pozdravljamo se i zahvaljujemo domaćinu Marjanu i njegovoj ekipi na vođenju i odlazimo doma. Uz put pravimo pauzu za neki ručak , pa put dalje prema granici, kolona auta i čekanje dva sat na graničnom prolazu. Sretno smo stigli doma poslije 22 sata.
Hvala Zajednici športskih udruga grada Belišće na ustupljenom kombiju za ovaj planinarski izlet.
Tekst: Mila Andrić
Fotografije: sudionici izleta
