Belišćanski su planinari korisno ispunili produženi vikend.
U subotnje jutro nas četvero krenulo je na obilazak kontrolnih točaka Hrvatske planinarske obilaznice. Jutarnja temperatura ugodna za put prema Istri, uz češće pauze na putu, napokon stižemo do polazne točke na Knezgrad. Put vodi kroz šumu pa je ugodnije za hodanje. Vrh je mali proplanak i nema vidika, ali se s prilaznih putova mjestimice pružaju pregledni vidici prema Kvarnerskom zaljevu. Odlazimo u planinarski dom „Poklon“ iznad Opatije gdje smo imali rezervirano spavanje.
Sutradan odlazimo na Vojak, najviši vrh Učke. Na vrhu je toranj. S vrha se lijepo kao na dlanu vide Istra, Riječki zaljev, sjeverni Jadran s otocima, Gorski kotar, Velebit i Ćićarija, a kad je zrak čist, Tršćanski zaljev, Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji. Odlazimo natrag u dom na spavanje, a sutradan ujutro idemo u svetište Majke Božje Trsatske. Ove godine je 650. godina Čudotvorne slike Majke Milosti. Nakon obilaska i molitve odlazimo u Ravnu Goru na vrh Javorova kosa. Vrh je lijep i lako dostupan. Pri vrhu je lijepa livada, ali s nje nema vidika. Putokaz na lijevo ukazuje na vidikovac i predivan pogled na cijelu Ravnu Goru. Istočno od vrha je planinarska kuća Javorova kosa. To je lijepa i jednostavna brvnara strmoga krova. Odlazimo na spavanje u planinarski dom “Bijele Stijene” u Tuku. U domu se družimo i upoznajemo vrlo simpatičnu pustolovku Naomi iz Australije. Ona dvije godine putuje i upoznaje svijet. U Hrvatskoj ide put via Dinarica. Ujutro se pozdravljamo s Naomi koja odlazi na Bijele i Samarske stijene, a mi na vrh Vinica. Vinica je niska šumovita gorska kosa sa svih strana okružena pitomim brežuljcima. Nadomak vrha Vinice je planinarska kuća “Mladen Polović”, s koje se pruža lijep vidik na Karlovac. Nakon toga odlazimo u pravcu Samobora na Okić grad. Okić je stožasta hridina kojom na istoku završava hrbat Plešivice. Ruševni ostaci stare gradine na vrhu daju naslutiti njezinu nekadašnju veličinu. Stijene s južne strane Okića odavno se koriste kao alpinističko penjalište. Godine 1834. ilirka Dragojla Jarnević uspela se kroz stijene na vrh Okića, što se smatra prvim penjačkim usponom u povijesti hrvatskog planinarstva. Pod Okićem je planinarski dom “Dr. Maks Plotnikov”. S Okića se pruža vidik prema Zagrebu i Medvednici. Puni dojmova, umorni od sunca i klime u autu vraćamo se u kasnim satima kući.
Tekst: Mila Andrić
