U četvrtak, 14.05. rano ujutro, 16 planinara u 2 kombija uputilo se prema Pagu. Pag smo odabrali najviše zbog popularne staze Life on Mars i vrlo zanimljivih prizora na njoj.
Nakon stanke za kavu, zaustavili smo se pred Paškim mostom, a nakon toga u ornitološkom rezervatu Velo blato, posljednjem mjestu u Europi na koje mogu sletjeti neke ptice močvarice na svom putu prema jugu.
Nakon smještaja u apartmane u Vlašićima, krenuli smo u šetnju preko plaže do rta Škamica na kojem se nalazi kameni Sunčani sat. Poslije hodanja nekolicina nas se odlučila okupati u ledenom moru. Navečer se kuhao čobanac (da imamo toplu večeru sljedeća 2 dana) uz druženje.
Drugi dan je na rasporedu bila staza Life on Mars koja kreće kod Metajne sa plaže Ručica. Vremenske prognoze nisu bile obećavajuće i nismo bili sigurni koliko ćemo moći prehodati. Ali vrijeme nas je na kraju jako dobro poslužilo pa smo uspjeli preći cijelu stazu, 15-tak km. Ovo bi bilo puno gore po sunčanom vremenu jer nema hladovine i vjerojatno bi neki ostali bez vode. Ova staza je oduševila sve: predivne plaže, tirkizno more, stijena Stogaj na kojoj je baš bilo dvoje penjača, okolne stijene sa različitim “mustrama” nastalim od vode, soli, vjetra. Staza je bila na kraju dosta naporna zbog krševitog terena i na njoj smo se zadržali oko 7 sati. Prošli smo uvalu Slana na kojoj je ferata, ali nismo imali opremu pa smo produžili dalje obilježenom stazom s kojom se inače vraća. Nekolicina nas se spustila do najudaljenije plaže Malin na kojoj je uređeni izvor pitke vode. Nazad do ferate smo išli istim putem, a onda smo napravili krug po drugoj strani poluotoka do Metajne. I ovdje je bila još jedna plaža, Soline, i neke vrlo zanimljive stijene, ali je put bio malo duži i uz manje uspone. Umorni, jedva smo dočekali Metajnu i kafić. Taman kad smo došli do kafića, počela je padati kiša pa smo samo kratko svratili u Novalju prije povratka u Vlašiće. U apartmanu nas je dočekao vrući i prefini čobanac zahvaljujući jednom našem članu koji je ponio meso, kotlić i tamburu.
Za treći dan je bila isplanirana staza koju su nazvali Druga strana Mjeseca. To su zapravo 3 staze, a mi smo prošli 2. Taj je dan kiša padala od jutra i puhala bura. Ipak nas to nije omelo, uz kabanice se i dalje moglo uživati u prizorima kao s Mjeseca i uopće nije bilo previše neugodno. I opet smo imali malo sreće što je tu padalo puno manje nego na putu do grada Paga. Na drugoj stazi Druge strane Mjeseca nas je opet oduševio pogled odozgo na prekrasnu plažu omeđenu neobičnim stijenama i koncentričnim krugovima od kamenja koje je ovdje netko napravio. Iako smo napravili bezbroj fotografija, nijedna nije mogla dočarati prizor kao uživo. Nakon hodanja Mjesecom, obišli smo grad Pag i, s obzirom da je i kiša stala, odlučili smo obići i popularni Paški trokut, navodno mjesto gdje je sletio svemirski brod, a kamenje je druge boje i oblika. Trokut se nazirao, ali drugačijeg kamenja nismo našli. Horde turista prije nas su sve pokupile.
Uspon na Sveti Vid, najviši vrh otoka (349 m) smo ostavili za zadnji dan zbog vremenske prognoze: napokon sunce!
Nakon ranojutarnje kave na plaži (koja je bila samo “naša”) , krećemo prema Kolanu i penjemo se na vrh. S vrha puca jako lijep pogled na cijeli otok i okolinu. Svi koji su se popeli su imali onaj zadovoljni osmijeh na licu. Na svim stazama nas je pratilo povremeno blejanje ovaca, a ovdje smo vidjeli i poskoka koji se nije puno micao.
Prije trajekta zaustavili smo se i na Zrću s kojeg smo dan ranije, kad smo se vraćali iz Paškog trokuta, čuli glasnu glazbu. Ali u nedjelju rano popodne bila je tišina i skoro sve zatvoreno. Nas troje se odlučilo opet ohladiti u moru što dobro dođe nakon par dana hodanja po kamenu.
Nakon Zrća ukrcali smo se na trajekt i krenuli dalje kući svi prepuni dojmova i zadovoljni, s nadom da će ovakvih izleta biti još.
Hvala Gradu Belišću i Zajednici športskih udruga na ustupljenim vozilima.
Tekst: Vrbešić Ljiljana
Fotografije : Sudionici izleta
