Izvješće HPD-a Belišće o izletu na Velebit:
Subota u ranim jutarnjim satima četrnaest planinara HPD „Belišće“ kreće na put prema Velebitu. U 8 i 30 sati stižemo u Nacionalni park „Sjeverni Velebit“ na Zavižan, plaćamo ulaz i odlazimo na parkiralište. Na parkiralište je pristiglo dosta planinara autima i kombi prijevozom. Obuvamo gojzerice, ruksake na leđa i lagano prema planinarskom domu Zavižan. Terasa doma popunjena planinarima koji se spremaju na svoje planinarske ture, a u domu doručkuju oni koji su bili na spavanju. Nakon kratkog obilaska oko doma idemo na vrh Vučjak – 1644m iznad planinarskog doma. Uspon je oko 15 min. i pruža nam panoramski pogled na mor i otoke, obalu oko Senja te okolne vrhove Velebit. Slikamo se i lagano silazak natrag te krećemo na hodanje po Premužićevoj stazi. Premužićeva staza je najljepša planinarska staza u Hrvatskoj. Nije to obična staza, već pravo remek-djelo suhozide vještine. Proteže se vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita, povezujući kamen i šumu u jednu predivnu planinarsku stazu.
Krećemo cestom koja se lagano spušta u kotlinu , prolazeći kapelicu sv. Antuna Padovanskog izgrađenu 2000. godine. Radovi na putu i mehanizacija koja je proširila šumski put, te se izgubio onaj prigušeni zvuk koraka po borovim iglicama. Izlazimo iz borovih sjena i pred nama se otvara kameni svijet predivnih Rožanskih kukova. Bjelina slojevitog kamena neobičnih oblika oduzima nam dah. Nakon dva i po sata po Premužićevoj stazi sližemo do uspona na KT HPO Gromovaču 1676m. Ovaj stjenoviti vrh nije zahtjevan, ali treba biti oprezan jer mora se penjati nogama i rukama. Troje nas ostaje na stazi, a jedanaest idu na vrh. Kamen pod nogama i rukama, srce u ritmu visine i dah u tišini i nakon dvadesetak minuta stiže se na vrh. Pogled se pruža na sve strane, slikanje i oprezno silazak s vrha na stazu. Nastavljamo hod po stazi koja se lagano uspinje i usput zastajemo kod spomen ploče graditelja Ante Premužić, te nastavljamo dalje do prijevoja i najviše točke na Premužićevoj stazi na 1620m i spaja se stazom iz Lomske dulibe. Staza je 200 metara usječena u stijenu Pasarićevog Kuka iznad velike kraške ponikve. Hodajući stazom nepuna četiri sata stižemo do Rossijevog skloništa na Jerković dolcu. Oko skloništa puno planinara, odmaraju se i uživaju u pogledu. Ostali smo pola sata da se okrijepimo i odmorimo. Vraćamo se natrag istim putem do Zavižana i naših prijevoza. Odlazimo na noćenje u Krasno u konobu Jure. Ljubazni domaćin nas dočekuje sa pićem dobrodošlice. Smještamo se u sobe, odmor, kupanje i večera.
U nedjelju nakon doručka opraštamo se od naših ljubaznih domaćina i odlazimo na planinarski dom Alan.
To je drvena kuća u blizini Premužićeve staze, koja je pogodno ishodište za izlete po sjevernom i srednjem Velebitu.
Za KT HPO Zečjak 1622m treba skrenuti kod spomenika desno Premužićevom stazom. Staza prema Zečjaku izmjenjuje se bukova šuma, smreka, stijene, uvale, travnate vrtače, hrpti, ali i prekrasni vidici prema ostalim velebitskim vrhovima. Vrh Zečjak je drugi vrh po veličinu Srednjeg Velebita. Vrh je obrastao travom i hrpom kamenja na kojem je ispisan naziv vrha, a sa druge strane postavljen je i žig. Za dva sata hoda stižemo na vrh. Slikamo se , okrjepa i odmor pola sata. Zečjak je prekrasan vrh i lijep vidikovac zbog svog položaja i travnatih padina te grebenskog puta do njegovog vrha. Vidik je otvoren na Jadransko more i otoke, na vrhove sjevernog i srednjeg Velebita. Vraćamo se natrag do doma Alan i naših vozila. Put nastavljamo dalje i odlazimo na Kubus. Penjemo se, obilazimo i slikamo se. Vrijeme je bilo lijepo i za hodanje ugodno. Put nastavljamo prema Slavoniji i u kasne sate sretno stižemo doma. Zahvaljujemo Zajednici sportskih udruga grada Belišće za ustupljeni kombi.
Tekst: Mila Andrić
Slike : sudionici izleta
