Novosti|

I ove su godine članovi Zavičajne udruge Ličana „Vila Velebita“ Belišće organizirali dvodnevni izlet u Liku. Zanimljiv i bogat program pobudio je veliko zanimanje belišćanskih Ličana, tako da su sva mjesta u autobusu bila rezervirana već krajem travnja. Vrlo dobra priprema bazirana na višegodišnjem iskustvu predsjednika Krune Majera i članova Upravnog odbora, ostvarenje dobre suradnje s domaćinima i lijepo vrijeme koje ih je pratilo, urodili su nezaboravnim trenucima u „starom kraju“. Poseban prilog tome dao je Željko Krpan priredivši povijesno-zemljopisno-etnološki prikaz za svaki kraj, svako selo, svaku crkvu i druge znamenitosti koje su obišli. Tome treba dodati i posebno veselu atmosferu koju je svojom harmonikom stvarao maestro Tomica Jergović.

-Prvo odredište je bila Kosinjska dolina, gdje smo obišli jezero Krušćicu i branu na rijeci Lici. Potom smo stali na čuvenom starom kamenom Kosinjskom mostu. U Kosinjskom Bakovcu dočekala nas je crkvica Svetog Vida s glagoljskim ukrasima iz doba knezova Frankopana i pričama o ovdašnjoj kolijevci hrvatske glagoljaške pismenosti i tiskanju prvih hrvatskih knjiga na narodnom jeziku. Uz put je odjekivao i naš ojkan: “Nema raja do rodnoga kraja“ za naše Špoljariće, koji nisu mogli s nama u kraj svojih pradjedova. Petrlići se raspituju u susjedstvu za svoje korijene i stara ognjišta. Na stare dane u Lici podsjećaju nas Željko Krpan i njegova majka Pepa sjetnom, otegnutom “Kreni moja iza lada mobo. Idemo dalje u Gornji Kosinj do župne crkve Svetog Antuna Padovanskog, koja krije stare rimske sarkofage kao pomoćne oltare i čuvene orgulje češke majstorske škole. Tu se spontano događa neplanirani susret sa župnikom Hodakom koji nas srdačno dočekuje rakijom od „drenjula“ i priča priče o ponosnoj ličkoj prošlosti i tugaljivoj sadašnjosti, uglavnom sa sprovodima, a bez krštenja i vjenčanja. Zastali smo i kod crkve Svetog Ivana u Donjem Kosinju. Slijedi odmor kod našeg domaćina, uz obilan i ukusan lički ručak, priče, pjesme i veselje. Ovdje se događa dirljiv susret naše Nade Vuksanić r. Klobučar s prijateljicom njezine majke iz vremena prije majčina odlaska u Slavoniju. Popodne smo se oprostili od dragih domaćina želeći još za dana stići na Krasno. Ne smije se doći na Krasno, a ne kupiti lički škripavac i druge vrste autohtonog sira. Ljubazni domaćini u hotelu ponad svetišta Majke Božje od Krasna već nas čekaju. Prije večere bilo je još dovoljno vremena da se ode u šetnju do ovog čuvenog marijanskog prošteništa, na molitvu u crkvu i uz križni put. Nakon večere pjesma i veselje uz našeg Tomicu i njegovu harmoniku. Sutradan žurimo preko Otočca, Vrhovina i Korenice na Udbinu, da bismo prema dogovoru s domaćinima bili na misi u 10 sati u Zavjetnoj crkvi hrvatskih mučenika. Na Udbini nas je dočekao naš domaćin, udbinski načelnik Ivan Pešut. Uz pratnju načelnika i njegovu priču o životu Udbine obišli smo još i ostatke srednjovjekovne katedrale Svetog Jakova na uzvisini Korija te se spustili do rijeke Krbave na Podudbini, prisjetio se izleta kruno Majer, predsjednik belišćanskih Ličana. M. Đogaš

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Close Search Window
Skip to content