Novosti|

Iako najavljivan za jesen već od proljeća ove godine, sve do rujna nije se znao točan datum održavanja izleta. To je ovisilo o više čimbenika među kojima su raspoloživost prijevoza, trajanje glavne sezone na Jadranu, raspoloživost organizatora izleta, vozača, točan broj kandidata za putnike.

Sve u svemu, bilo je trenutaka kad se činilo da će se izlet morati odgoditi za iduću godinu da bi već sat vremena kasnije izgledalo da se sve idealno poklapa i nema razloga za bilo kakvu zabrinutost.

Budući da je trajanje sezone na Jadranu najavljeno do 3.10. zbog prihvatljivijih cijena je prvo odabran datum od 4. do 7.10. To su dani u tjednu od ponedjeljka do četvrtka, a oni su odabrani jer je u tjednu veća šansa da se od Grada Belišća dobije kombi vozilo namijenjeno prijevozu sportskih organizacija među kojima je i planinarsko društvo. Pored toga, najavljeni putnici su većinom bili umirovljenici kojima je više-manje svejedno koji su dani u tjednu u pitanju. Da bi se sve održalo kako je zamišljeno, jedan od uvjeta je bio da se već u lipnju rezervira lokacija noćenja na način da se uplati 50% iznosa po računu upravitelja objekta. Tako je i učinjeno, no onda se odjednom situacija promijenila tako da voditelj izleta više nije bio slobodan taj tjedan. Cijelu je organizaciju trebalo pomaknuti za tjedan dana na datume od 11.10. do 14.10., čime je otpao vozač kombija, a i smanjila se šansa za kupanje u Jadranu. Osim toga morala se pomaknuti rezervacija smještaja, kao i pronaći drugog vozača kombija.  I kao u lošim holivudskim filmovima, na kraju se sve poklopilo tako da je izlet održan u novom terminu upravo onako kako je i zamišljen.

Napokon je došao i taj dugo očekivani dan, ponedjeljak 11.10. kad se rano ujutro skupilo 13 planinara i jednim kombi vozilom i jednim osobnim automobilom krenulo na dug put. Jutro kao ni cijeli dan proveden na putu nije obećavao lijep boravak na moru. Kiša je nemilosrdno padala gotovo cijeli dan, no ispalo je da je tako bolje nego da je padala prilikom našeg boravka na otoku.

Put je vodio autocestom do Splita gdje smo se u 15 sati ukrcali na trajekt koji je narednih 4,5 sati plovio do Lastova. Uplovljavanjem u trajektnu luku Ubli završila je naša plovidba, a cijelim krajem je zavladao potpuni mrak. Trebalo je još samo vozilima se prebaciti na lokaciju noćenja u čemu nam je pomogao jedan Splićanin koji je noćio na istoj lokaciji i odveo nas do nje jer bi sami teško pronašli taj objekt. Pokazalo se da do tog prenoćišta vodi obična betonirana staza, a sam objekt je usamljen izvan svakog naseljenog mjesta. Tu nas je dočekao čovjek koji je obaviješten da mi stižemo, a on tu sa suprugom boravi cijelu godinu jer mu je to radno mjesto. Sva ta mračna atmosfera, kiša, daljina od naselja, izazvala je loše raspoloženje putnika koje nije popravila niti činjenica da su apartmani bogato opremljeni, vrlo uredni i čisti.

Kako je vani vladao potpun mrak, nije preostalo drugo nego nakon večere otići na spavanje. No jutro osvanulo potpuno sunčano, vedro, bez ijednog oblačka je izletnicima donijelo lijepo iznenađenje: nalazili smo se u svjetioniku Struga smještenom iznad Skrivene luke, svjetioniku koji je pored upozorenja svim plovilima bio i turistički vrlo lijepo uređen. To su vidjeli i svi naši putnici, a pored toga ih je oduševio  pogled na pučinu kakav ne postoji ni s jedne točke naše kontinentalne obale.

Nakon doručka uslijedio je prijevoz vozilima u luku Ubli gdje nas je čekao brodić Snaga vjere s čijim je vlasnikom dogovorena plovidba oko cijelog otoka i objašnjenje pojedinih povijesno – zemljopisnih zanimljivosti otoka, kao i manjih nenaseljenih otočića od kojih pravu prirodnu ljepotu predstavlja skupina Lastovnjaci.

Aranžman na brodiću je uključivao i ručak koji su činili rolani inčuni u maslinovom ulju, palamida i škarpina na žaru, štrudla od oraha, a sve popraćeno neizbježnim crnim vinom.

Non ručka za neke je uslijedilo morsko kupanje koje je temperatura mora još uvijek dozvoljavala. Po završetku plovidbe otišli smo vozilima na vrh Hum s kojeg je odličan pogled na skupinu malih otočića Lastovnjaci kao i na naš smještaj, svjetionik Struge. Hum je najviša točka otoka 417 m/nv, no budući da do njega vodi cesta i izgrađena je vojarna, planinarski je obrađen nešto niži vrh.

Drugo jutro našeg boravka na Lastovu započelo je usponom na 20 metara visok toranj našeg doma svjetionika odakle se pruža divan pogled na okolni dio Lastova kao i na nepreglednu pučinu kojom plove brodovi i kojima ovaj svjetionik predstavlja životno važno sredstvo orijentacije. Nakon toga ekipa se spremila za izvršenje zadatka po kojem je i došla na Lastovo, a to je uspon na planinarski vrh otoka Sozanj visok 231 m.

Ostatak dana iskorišten je za posjetu uvali Skrivena luka gdje je također obavljeno morsko kupanje kako ne bi bio uzaludan ovaj boravak na Jadranu.

Nakon treće, poluprospavane noći u našem svjetioniku, rano ujutro smo se u luci Ubli ukrcali na trajekt za Split i nastavili spavanje na brodu. Kako sam već spomenuo, kao u lošem holivudskom filmu, vrijeme nas je poslužilo ova dva dana boravka na Lastovu, a sad je moglo opet po svom, što se i dogodilo. Plovidbu prema Splitu pratili su jaki udari vjetra i kiše što nam nikako ne bi godilo prethodna dva dana. Po iskrcavanju u splitskoj trajektnoj luci nastavili smo vožnju kući uz malo skretanje prema Srbu i vrelu Une. Una izvire iz malog jezerca na oko 100 m uzvišenog od okolnog terena. Ponirući kroz niz slapića Una prikuplja vode okolnih potoka i postaje snažna rijeka koja teče Bosnom i Hercegovinom dok u svom završnom toku čini granicu između Hrvatske i BiH.

Nakon razgledanja vrela Une nastavili smo put kući kamo smo stigli u večernjim satima puni dojmova viđenim i doživljenim na ovom izletu na otok Lastovo.   

Tekst: Zdenko Kovač
Foto: sudionici izleta

Comments are closed.

Close Search Window
Skip to content